Kako izabrati monitor

Prvo namjena i udaljenost, pa dijagonala

Monitor se bira prema tome šta na njemu radite i koliko daleko sjedite, a ne prema najvećem broju u specifikaciji. Za kancelarijski rad 24 inča u Full HD-u ili 27 inča u QHD rezoluciji pokrivaju posao bez razmišljanja. Za programiranje i velike tabele isplati se veći ekran jer stane više redova. Za igre više vrijede osvježenje i odziv nego sami pikseli. Za dizajn i fotografiju prvo se gleda panel i vjernost boja, pa tek onda rezolucija.

Gruba orijentacija po namjeni, za normalan sto i udaljenost od otprilike ispružene ruke:

• Ured, administracija, škola — 24 inča Full HD (1920×1080) ili 27 inča QHD (2560×1440); čitljivo bez uvećanja prikaza.
• Programiranje i tabele — 27 inča QHD, ili ultrawide ako držite više prozora jedan uz drugi. Bitno je koliko redova vidite bez skrolanja.
• Igre — 24 ili 27 inča, rezolucija onolika koliko grafička stvarno može isporučiti, uz naglasak na osvježenju.
• Dizajn i fotografija — 27 inča QHD ili 4K uz dobar IPS panel i podatak o pokrivenosti prostora boja.
• Dva monitora — dva jednaka ekrana često su korisnija od jednog velikog, jer prozore razdvajate fizički.

Ponudu pogledajte u kategoriji Monitori, a ako još vagate treba li vam stolni računar ili laptop, tu dilemu razlaže vodič laptop ili stolni računar.

Gustoća piksela: isti broj piksela ne izgleda isto

Rezolucija ne govori ništa dok je ne stavite na dijagonalu. Isti broj piksela na 24 inča daje sitniju i oštriju sliku nego na 32 inča, jer su pikseli gušće zbijeni. U praksi: Full HD lijepo sjedne na 24 inča, ali na 27 postaje krupan i mekan. QHD je prirodan za 27 inča, a za 32 inča i više razumno je ići na 4K.

Kod 4K na 27 inča postoji zamka koju prodavci rijetko spomenu: slika je toliko gusta da sistem uključi uvećanje prikaza kako bi tekst ostao čitljiv. Ne dobijate više radne površine — dobijate istu površinu, samo oštriju. Više prostora daje veća dijagonala ili drugi monitor, ne veći broj piksela. Isti mehanizam objašnjen je i u vodiču ekran laptopa.

Tipovi panela: IPS, VA, TN i OLED

IPS — uobičajen izbor za rad

IPS daje stabilne boje iz svih uglova i predvidivu sliku, pa je razuman standard za posao, školu i kreativni rad. Slaba tačka mu je crna: u mračnoj sobi crne površine djeluju sivkasto, a po rubovima se zna vidjeti propuštanje pozadinskog svjetla.

VA — dublja crna, sporiji prelazi

VA ima osjetno bolji kontrast, pa su crna i tamne scene punije. Zauzvrat prelazi između tamnih nijansi znaju biti sporiji, što se u brzim igrama vidi kao blago razvlačenje slike iza objekata u pokretu.

TN — brz i jeftin, ali s uglovima

TN je brz i povoljan, ali uglovi gledanja su mu slabi: čim nagnete ekran, boje poblijede ili potamne. Danas ima smisla samo kao jeftin brzi monitor za igre, ako sjedite tačno ispred njega.

OLED — kontrast uz jedan uslov

Kod OLED-a svaki piksel sam pravi svjetlo i za crnu se ugasi, pa su kontrast i odziv na nivou koji drugi paneli ne dosežu. Ali monitor satima prikazuje iste statične elemente — traku sa zadacima, alatne trake, ivice prozora — a to je upravo situacija u kojoj OLED može vremenom ostaviti trag. Za ekran s istim radnim rasporedom po cijeli dan, IPS ili VA su sigurniji.

Osvježenje i vrijeme odziva

Osvježenje govori koliko puta u sekundi ekran obnovi sliku. Šezdeset herca je i dalje sasvim upotrebljivo za rad. Sto dvadeset i više vidi se kao glatko skrolanje i mekši pokret pokazivača, a u brzim igrama je stvarna prednost; iznad toga razlika postoji, ali je sve manja.

Vrijeme odziva je nešto drugo — koliko brzo piksel promijeni boju. Kad je odziv spor, iza objekata u pokretu ostaje blaga sjena. Proizvođači vole navesti najniži broj postignut agresivnim ubrzanjem panela, a ono na najvišoj postavci često pravi svijetle obrise oko objekata; srednja postavka je obično čistija.

Za igre je korisniji podatak podržava li monitor promjenjivo osvježenje (VRR, odnosno FreeSync ili G-Sync). Ono usklađuje ekran s grafičkom kad broj sličica varira i uklanja kidanje slike, što se primijeti više nego skok sa 144 na 165 herca. Visoko osvježenje ionako vrijedi samo ako grafička kartica može isporučiti toliko sličica — o tome piše i vodič gaming laptop.

Zakrivljeni i ultrawide monitori

Zakrivljenost se označava brojem poput 1800R ili 1000R, gdje manji broj znači jaču krivinu. Smisao je da rubovi ekrana budu podjednako udaljeni od očiju kao i sredina, pa se isplati tek na širokim i ultrawide panelima; na klasičnom 24-inčnom monitoru to je uglavnom stvar ukusa.

Ultrawide (omjer 21:9) zamjenjuje dva monitora bez šava po sredini i dobar je za montažu, tabele i rad s više prozora. Prigovore treba znati unaprijed: neki stariji programi i igre ne podržavaju taj omjer pa dobijete crne trake sa strana, traži puno prostora na stolu, i bez podjele ekrana na zone prozori se lako izgube. Za crtanje i CAD, gdje ocjenjujete jesu li linije prave, ravan ekran je pošteniji.

Priključci i rad s laptopom preko jednog kabla

Broj priključaka nije bitan sam po sebi — bitno je šta koji može prenijeti.

• HDMI — ima ga svaki uređaj, ali verzija određuje granicu. Starije verzije stižu do 4K pri 60 herca; za 4K uz visoko osvježenje treba novija.
• DisplayPort — na stolnim računarima obično nosi najviše osvježenje i najpouzdanije radi s promjenjivim osvježenjem.
• USB-C — može istovremeno nositi sliku, podatke i struju, ali samo ako to podržavaju i laptop i monitor.
• USB hub i mrežni priključak — sitnica koja monitor pretvara u malu dok stanicu za tastaturu, miša i vanjski disk.

Jedan USB-C kabl umjesto tri

Ovo je funkcija zbog koje se najviše isplati doplatiti ako radite s laptopom. Kad monitor ima USB-C ulaz s napajanjem, jedan kabl istovremeno prenosi sliku, puni laptop i povezuje periferiju uključenu u monitor. Dođete za sto, ukopčate jedan kabl i sve radi.

Moraju se poklopiti tri stvari. Prvo, USB-C priključak na laptopu mora podržavati prijenos slike — u specifikaciji piše DisplayPort Alt Mode ili Thunderbolt; običan USB-C samo za podatke i punjenje neće dati sliku. Drugo, snaga koju monitor isporučuje mora pokriti potrebe laptopa: tanak poslovni model zadovoljit će se manjom, a jači laptop s posebnom grafikom uz slabiji monitor puni se sporije nego što troši. Treće, treba kabl koji podržava i sliku i punu snagu punjenja.

Ako laptop koristite kao stolni računar, provjerite i ima li monitor KVM prekidač koji tastaturu i miša prebacuje između dva spojena računara. USB-C monitori logičan su par uz uređaje iz kategorije Business i ultraprenosive modele.

Ergonomija, postolje i VESA

Ovo se najčešće preskoči, a osjeti se svaki dan. Podesiva visina važnija je od svega ostalog na postolju: gornja ivica ekrana treba biti otprilike u visini očiju, inače savijate vrat. Okretanje u portretni položaj koristi onima koji čitaju duge dokumente ili kod. Jeftini modeli često imaju samo nagib, pa monitor završi prenisko.

Ako postolje nije dovoljno, tu je VESA — standardni raspored rupa na poleđini, najčešće 75×75 ili 100×100 milimetara, na koji ide zidni nosač ili ruka sa stezaljkom za sto. Provjerite da monitor uopšte ima te rupe, jer ih tanki modeli znaju izostaviti. Mat sloj razbija odsjaje i bolji je izbor ako je prozor iza vaših leđa.

Kada skuplji monitor nema smisla

• 4K na 27 inča za obični rad — sistem će sliku ionako uvećati, pa plaćate oštrinu, ne prostor.
• Visoko osvježenje uz slabu grafičku — brojka na kutiji ostaje samo brojka.
• OLED za kancelariju — statični elementi koji satima stoje na istom mjestu najgori su scenario za taj panel.
• Ultrawide na uskom stolu — ako morate vrtjeti glavom da vidite rubove, sjedite preblizu za taj format.
• Doplata za vrhunske boje — ima smisla ako boju stvarno ocjenjujete; inače taj novac više vrijedi u postolju.

Za pomoć oko konkretnog modela javite se na kontakt, a uslove popravke i zamjene pokriva garancija.